26/10/2016
POJELI SMO VEŠTICU - Totalno je njami

POJELI SMO VEŠTICU - Totalno je njami


Približava se jedan od mojih omiljenih praznika, a to je, naravno - Noć veštica! Istog dana se pada i Mustrin rođendan! Jeeej! :)

Naš prošlogodišnji dekor za ovaj praznik bio je inspiracija za nastanak bloga. Pošto sam se na taj korak (lansiranje bloga), odlučila u "minut do dvanaest", post sam izbacila baš 31. oktobra, uoči Noći veštica. S obzirom na to da sam prvi put ukrašavala stan u duhu ovog praznika, imala sam želju da sve bude baš jezivo i strašno. Bila sam oduševljena, i po malo uplašena od svog sopstvenog doma. Bilo je čarobno! :D Nikada neću zaboraviti kako je te večeri svetlo krenulo da nam treperi kao u horor filmovima, i kako se niotkuda pojavio najveći pauk kog sam ikada videla na našem zidu, i to baš ispred lampe koja mu je pravila ogromnu horor senku! Nisam mogla da verujem, stanom je zavladao pravi praznični duh. :D

Ove godine sam više u fazonu slatke i "jezive" praznične dekoracije. U prethodnom postu ste mogli da vidite ideje za simpatične praznične karaktere koje možete napraviti od bundeva. U prošlogodišnjem postu možete naći siluete mišića i mačke kojima možete dekorisati stan. Plus portrete gospodina i gospođe Kostur.  A ovaj post je posvećen prazničnim "strašnim" napicima i grickalicama. :)


Moji dragi milkšejk duhići! Ovo može biti milšejk od vanile, slatko mleko, ili šta god vama padne na pamet. Važno je samo da bude belo, kako bi kada dobije šlag preko, neodoljivo podsećalo na duha. Uostalom, ko kaže da ne može biti i samo šlag krem. Okice sam napravila tako što sam mentos bombonama dodala zenicu od crne čokolade. Za to možete iskoristiti bilo koje bele okrugle bombonice, istopite malo crne čokolade, umočite čačkalicu i njome kapnete čokoladu po sredini. To je sva mustra! :)


Ako želite da ukrasite svoje slamčice "BOO" natpisom, možete ga downloadovati klikom ovde.

A koktele pijemo iz čaša koje liče na slepe miševe, naravno. :)


Sve što vam treba da napravite svoje slepe čamišiće je crna čaša ili šolja i krila koje možete downloadovati klikom ovde. Ovo je fajl iz prošlog posta, gde se nalaze krila i uši za slepog mišućurka - bundevicu, tako da dobijate i uši koje možete da dodate svojim ča(mi)šićima. :)


Svi kokteli koje najviše volim su na bazi mleka, pa iz tog razloga mogu lepo da se boje jer je podloga bela.  Malibu rum, Baileys i Kahlua liker idu savršeno uz mleko. :) Ako ipak volite da pijete svoje piće iz prozirnih čaša, evo rešenja za vas. 


Zaledite plastične pauke i njima rashladite svoj napitak. :)


Sećate se kako se prošle godine veštica odomaćila kod nas? Kasnije smo čuli od Ivice i Marice kako je planirala da ih pojede pa smo rešili da je naučimo pameti. Zato je glavno jelo i dezert ove godine upravo ona, nevaljalica jedna. :)



Možda je nevaljala ali redovno ide na manikir. :) Hehe. Ovo su zapravo slani štapići po receptu iz posta Vesele grickalice , jedina razlika je u tome što nema praška za pecivo, kako bi se održao oblik prstića. Ako i vi želite da pojedete vešticu, evo daljeg postupka:

Kada umesite testo, napravite valjkiće debljine prsta.
* Jednu stranu uštinite prstom kako bi se napravio oblik nokta, ili nožem secnite ivice.
* Tankim ali oštrim nožićem napravite liniju koja pokazuje gde počinje nokat i linije borica na prstima.
Kada se prstići ispeku i ohlade, izaberite boju "laka za nokte" tj boju za kolače koju želite. Rastvorite prstohvat boje u prahu u par kapljica vode ili mleka i tankom četkicom namažite nokte veštići. Kako se boja ne bi razlivala, iskoristite samo onoliko kapljica koliko je dovoljno da se boja rastvori. Pošto sam,pored crne, želela svetlo roze i svetlo plavu, u mešavinu boje sam dodala i malo bele kako bi mi boja bila ovako svetla i vesela. :)

To vam je cela "muka". :)



Ahh, obožavam da jedem veštičje prstiće! :D

Ako ste mislili da su joj prsti ukusni, čekajte tek da probate njene okice, poslastica prava. :)
Da, opet sam preterala! :D


Plazma torta u marcipanu, mmm... ova veštica je tako slasna.


Ako želite da napravite ovaj "strašan" praznični dezert, potreban vam je fil koji lako možete oblikovati u lopticu i koji će zadržati svoj oblik nakon što odstoji. Moj izbor je bio plazma torta, a sprema se tako lako, za nju je potrebno:

2 pomorandže
50gr putera
200gr šećera u prahu
300gr mlevene plazme

A sprema se u svega nekoliko minuta:

Iscedite pomorandže (to bi trebalo da bude oko 1dl soka)
Ubacite puter i naceđeni sok u šerpicu, stavite na laganu vatru na par minuta, samo dok se ne otopi puter
Kada se puter otopi, sklonite sa vatre i sipajte šećer u prahu i mlevenu plazmu, zatim promešajte
Pustite da se malo ohladi pa oblikujte svoje kuglice i odložite ih u frižider

Obzorom da je ova torta poprilično slatka, jedna kuglica je taman porcija. :)


Plazma torta se tako divno složila uz marcipan. Prste, tj oči da poližeš. :) Iako je fondan prirodno bele boje, nisam želela da ga koristim jer je u pitanju samo gomila šećera. Marcipan ipak ima poseban šmek zbog silnog badema koji se nalazi u njemu. Umesili smo ga sa jestivom belom bojom u prahu, i njime obavili kuglice. Jedan deo macipana smo ostavili da ofarbamo u zeleno, jedan još manji je bio rezervisan za crno tj za zenicu. Najmanji delić smo ofarbali u roze a on mi je definitivno pružio najveću zabavu - pravljenje očnih kapilara. :)


Jesam li vam rekla koliko obožavam Noć veštica!? :) Jedva čekam ponedeljak, sada mi ostaje još da smislim svoju otkačenu masku, ali imam neki osećaj da ću biti princes krofna. :D Uzbuđenju nigde kraja, kakav ludi praznik! :) 

Želim vam strašan provod! :D
13/10/2016
VESELE BUNDEVE - Jesenje radosti

VESELE BUNDEVE - Jesenje radosti


Jesen samo što je stigla a ja sam brže bolje pojurila na pijacu po bundeve i šućurke! :) Obožavam raznolikost njihovih oblika, boja i neobičnih šara. Ipak, već nekoliko godina unazad imam želju da ih obojim u blesave boje koje im nisu svojstvene, ali mi je uvek bilo žao jer su jako lepe baš takve kakve jesu. Ove godine nisam odolela, kupila sam gomilu i sve sam ih mahnito ofarbala. :D



Dekor u stanu uvek prilagođavam godišnjem dobu, obično to važi i za boje koje koristim, ali u poslednje vreme sam u roze maniji, tako da mi je i jesen postala roze. :) Izabrala sam nekoliko šema koje mi se slažu uz boje koje imam u stanu, pored roze-zlatne, tu su i crno-zlatne kombinacije.




Trouglići su delići crne izolir trake, a nitnice su zapravo iglice sa kuglicama na vrhovima koje sam ofarbala u zlatno i pobola u bundevu. :)


Probala sam akrilne boje, ali uvek nakon sušenja ostaju potezi četkice, čak i sunđera. To mi se nije dopalo pa sam se vratila dobrim starim sprejevima. Luda sam za sprejevima i uvek se opredeljujem za mat varijante. Ovaj zlatni je tu izuzetak, kupila me je njegova nijansa.

Evo saveta kako da najlakše ofarbate bundevu:

* ofarbate peteljku
kada se dobro osuši zalepite papirni selotejp preko nje, vodeći računa da selotejp ne prelazi na samu bundevu
* sada možete da farbate donji deo, nanesete prvi sloj vodeći računa da ne prskate sa velike blizine i da se ne zadržavate predugo na jednom mestu kako biste izbegli stvaranje kapljica
kada se dobro osuši, na isti način nanesete i drugi sloj



Zlatna tako savršeno i elegantno izgleda na peteljkicama, da me je totalno ponela i u tom zanosu shvatim da mi nije ostalo dovoljno bundevica za crno-belu kombinaciju, koju sam jako želela. Na kraju sam ofarbala dve čisto da me želja mine. :)


Crne tufnice na belom šućurku su takođe od crne izolir trake. Stensilom i sprejem je to nemoguće izvesti na ovakvom obliku. Stoga, ako vam trebaju šare u nekoj boji za koju vam lepljive trake ne mogu pomoći, savetujem četkicu i akrilnu boju. Možda neki zabavan tutorijal za pravljenje tufnica, pruga i trouglića, kojih je sigurno prepun internet. :) Ono što je važno da znate je da, iako peteljke možete zaštiti papirnim selotejpom bez oštećenja boja, to ne važi za boju na samoj bundevi. Tako da ne lepite ništa na nju ako ne planirate da tu i ostane. :)



STIŽE NAM NOĆ VEŠTICA! :)




Ove godine sam dobila inspiraciju da bundevama dam vesele a "strašne" karaktere, u skladu sa duhom ovog praznika. Jesam li vam pričala koliko obožavam Noć Veštica!? :D


Moj dragi četvorooki paukćurak. ::) Za telo pauka je sem bundeve - šućurka, potreban crni mat sprej i bilo koja bela boja koja se može naneti četkicom. U nedostatku akrilne boje i tempere sam čak iskoristila korektor za papir. :) Za paukove nožice sam koristila crnu žicu. Svaka nožica se oblikuje posebno, ogoli se nekoliko milimetara žice i pobode u bundevu. Tako lako i zabavno.


Duha je još lakše napraviti! Ključ je u tome da nađete oblik šućurka koji će ofarban u belo neodoljivo podsećati na duha. Pošto duhovi "dolaze" u raznim oblicima, mnogo da je lakše naći oblik koji vam je potreban nego što mislite. Ja sam se u mog šućurduha zaljubila ludo. :)


Ovom slatkom slepom mišućurku sam želela da izrežem lice, umesto da ga crtam, jer mu je oblik super pogodan za svećicu, da ne govorim o tome koliko je logično da mu oči svetle u mraku, dda! :D

Krila i uši su štampani i zalepljeni, ako vam budu bili potrebni, možete ih downloadovati klikom ovde.


Pošto je slepi miš imao veliku peteljku, pre nego što je dobio krila, neodoljivo je podsećao na bombicu iz crtaća. Tako je nastala ideja za šarene šućuraste bombice, varnicu možete downloadovati klikom ovde. :)



Nadam se da sam vam prenela malo svog jesenjeg uzbuđenja i predprazničnog Halloween raspoloženja. :) Ali postovi sa idejama za Noć Veštica tek slede, time se bliži i Mustrin prvi rođendan! Jeeeej! :) Jako sam nestrpljiva da sve što pripremam podelim sa vama već sledeće nedelje. Do tada, uživajte u svojim jesenjim radostima. :)

03/10/2016
LA DOLCE VITA -  I deo / MAGIČNA VENECIJA

LA DOLCE VITA - I deo / MAGIČNA VENECIJA


Drugi dan putovanja je u toku, u daljini se nazire Venecija, a ja treperim i skakućem u svom sedištu! Ah, napokon, toliko sam je dugo iščekivala! :) Ovo je moj treći put u Veneciji, prva dva puta sam bila na organizovanim ekskurzijama, a to ipak nije način da zaista doživiš ovaj grad. Zaboravite vodiča, krenite prvom uličicom koja vam se dopadne i lutajte! :) Toliko lepih kutaka, mostića, kanala, da se ne možete pokajati kojim god putem da krenete.



Uđite u gradski prevoz i provozajte se Grand Canalom, umesto da potrošite malo bogatstvo na vožnju gondolom. :) Takođe, gradski prevoz je od velike pomoći ako dolazite automobilom, jer ga morate ostaviti na jednom od ogromnih parkinga na ulazu u grad tokom cele svoje posete. Obzirom da je naš stančič bio na drugom kraju grada, nismo morali da vučemo kofere po celoj Veneciji, umesto toga smo uživali u vožnji i predivnim prizorima ovog neodoljivog i neobičnog grada. :)






Ovo je bio prvi put da sam prenoćila u Veneciji i da sam imala prilike da je doživim noću. Odmah se oseti da je gomila jednodevnih turista napustila grad, sve je mirno i poprilično mračno. Mi zalutali, u ko zna kojoj rezidencijalnoj uličici kraj kanala, i u toj tišini i mraku, okruženi starim zgradama i po kojom usamljenom gondolom koja prođe, možemo skroz da zamislimo kako je ovaj grad izgledao pre nekoliko stotina godina.






Već iza sledećeg ćoška nailazimo na gomile ljudi koji uživaju sedeći na mostovima, čamčićima i u restoranima kraj kanala.








Buđenje u Veneciji- kakav doživljaj! Probudiš se u preslatkom venecijanskom stanu, pogledaš u visok plafon, shvatiš gde se nalaziš, pojuriš ka prozoru, ugledaš kanal i padneš u nesvest! Ahhh... Još jedan dan za proveren recept - lutanje bez plana. :) Spontano uživanje, daleko zabavnije od jurenja sa spiskom i mapom kroz more turista kojima cela poseta ovom gradu prođe u čekanju u redu da uđu u Duždevu palatu. Doživite grad, a ne samo njegove spomenike. :)






Onda naiđeš na starinsku patiseriju, kupiš kafu i kolače i napraviš piknik na mostiću. :) To mi je jedna od najdražih uspomena. Mostić je bio tako malen, na bukvalno korak od izloga patiserije punog ogromnih šarenih puslica. Ispod, na stepenicama mostića je sedela porodica Engleza, roditelji sa dva deteta od po 10ak godina, i govorili su o tome kako će im ovaj obrok biti draži od bilo kog koji su mogli da imaju u restoranu. I bili su totalno u pravu. :)


Nadala sam se da ćemo stići da posetimo ostrva Murano i Burano, ali smo u nedostatku vremena to ostavili za neki sledeći put. Sada je vreme da nastavimo svoj road trip koji nas vodi ka Toskani. :D Još jedna fotka pred put i pravac Firenca! :)


NASTAVAK U NEKOM OD NAREDNIH POSTOVA :)